...Once upon a time I was falling in love...But now I'm only falling apart...

...U jednom trenu ti se sruši cijeli svijet...imaš osjećaj da ćeš puknuti...ne možeš plakati...suza nemaaa....samo ljutnja, bijes...grize me sve iznutra, ništa mi se neda...ne mogu spavati...želim nešto napraviti, pobjeći...a ništa ne mogu, nigdje ne mogu...i boli me, boli i boli...svaki dio tijela, svaki komadić srca...nikom ne možeš ništa reći, jer nitko ne bi razumio, nitko ne zna...samo ja...pušim jednu za drugom...suze su krenule...sad plaćem...jer sam ljuta sama na sebe...e sutra je dan odmora...treba mi to...a onda sve po starom, znam to...jer sam takva...jer nemam izbora...nemam...jer mi je previše stalo...a sama sam kriva i toga sam svjesna...kriva sam i kriva...pamtim te njegove rijeći, mi to ne možemo....a zašto, a naravno, jer ja ne mogu...

22.07.2009. u 02:46 | Komentiraj (2) | Print | # | ^

" Jedinstven je osjećaj vratiti se na mjesto koje se ne mijenja da bismo otkrili koliko smo se sami promijenili."


...prošlo je dugo vremena...puno se toga promijenilo, a opet nekako ostalo isto...drugačije gledam na neke stvari...na ljude oko sebe....želim neke druge stvari za sebe...bolje...mnogi su ljudi otišli iz moga života...napustili me...zbog nekih žalim, ali zbog nekih i ne...mnogi su i ušli u moj život...nisu kao stari koji mi ponekad fale...fali mi prijateljica, na neki naćin moja kopija....osoba sa kojom sam ja bila ja...udaljile smo se :( ...šteta...druga ju je zamijenila...osoba koju je uz mene uvijek, koju volim i cijenim na svoj naaćin koji ona nikad neće razumijeti...stara je to uvijek mogla...ponekad sama skuham kavu, sjednem, zapalim, i sve što mi u tom trenu treba je netko poput mene, da se možemo smijati istim glupostima, prićati o knjigama koje smo proćitale taj tjedan, traćati i samo se smijati i smijati...takva je bila ona...fali mi...jer okruženi smo uvijek sa prijateljima, ali uvijek ti treba onaj jedan, onaj malo drugačiji i draži od svih...ali imam uspomene...uspomene s njom koje mi uvijek izvuću osmijeh na licee...a sad idem po nove uspomene...

28.06.2009. u 03:02 | Komentiraj (1) | Print | # | ^

...samo čekam dan...

...nisam nikad mislila da ću ovo doživiti...ovakva razočarenja...i još uvijek slijepo biti zaljubljena u tu osobu...iako znam da je vrijeme da krenem dalje...dosta mi je više toga....držim sve u sebi...pred drugima i njim se pravim da sam ga preboljela...ali ne mogu više tako...poželim da mi priđe ko nekad...da sve bude po starom...a znam da sam ja sam kriva za sve...užas...samo ćekam dan...da opet budem ona stara...vesela i nasmijana cura...da se moje suze kad ga se sijetim pretvore u osmijeh...ne zbog njega,već osmijeh zbog same sebe...i da taj dan bude moj novi početak,bez njega...sve što želim je taj dan...

11.01.2009. u 03:56 | Komentiraj (2) | Print | # | ^

Cura sa leptirom u kosi

Danas sam nešto naučila...bez obzira koliko se trudili, stare greške ne možemo ispraviti...prošlo vrijeme ponovno vratiti...
Taj dan u mom životu mnogo se toga promijenilo...17.05....totalni preokret...taj datum nikada neću zaboraviti...to je jedan od onih dana koji se pamti cijeli život...Cijeli dan proveden sa ekipom...i večer u kojem se ostvario moj san...razgovor s tim dečkom,koji mi je okrenuo naopačke cijeli život...napokon je bio moj...nismo se odvajali...mislila sam,to je to...napokon sam sretna i zadovoljna...ali taj dan me napustila jedana stvar,možda zvući glup,ali bio je to moj rajf na leptira...toliko sam ga voljela...i nezgodom,naravno u alkoholiziranom stanju sjela sam na njega...plakala sam kao nikad u životu...puknuće tog rajfa za mene ima jedno ogromno znaćenje,veliki preokret u životu...nisam više bila cura sa leptirom u kosi...promijenilo se sve...jedan cijeli period mog života je završio...došao je drugi...bili su to dani u kojima nisam ni razmišljala o svom leptiru,dani koje sam prvodila s njim...i danas kada želim ponovno biti ona ista cura sa leptirom u kosi,shvatim da se vrijeme više ne može vratiti...pokušala sam ga zalijepiti,ali pukotine su se vidjele,baš kao i na mom srcu...koje nitko nikada neće moći popraviti...spremila sam ga u kutiju i stavila negdje na dno ormara...povratka više nema...

01.12.2008. u 23:08 | Komentiraj (22) | Print | # | ^

...ponovno....

Sinoć sam ponovno izašla na mjesto gdje si ti…zašto…mislila sam da mi nije stalo,da sam te izbacila iz glave…a samo jedan pogled na tebe me uništio…a toliko sam se trudila…nisam išla kroz tvoju ulicu, zbog svog ponosa te neću pozdraviti, pričati s tobom, a ti znaš zašto…Ti znaš da smo ja i ti dva različita svijeta, dva stranca koja se znaju…Nisam te mogla podnijeti,otišla sam kući…

…Glavom mi je prolazila samo jedna stvar…željela sam samo jedan razgovor s njim, da znam, zašto, kako…da mu kažem zašto sam to napravila, prekinula s njim…kako mi je bilo tih dana…jer znam da mu je bilo stalo…nakon svake svađe htio se pomiriti…slao mi je poruke...ali ja…nisam znala uživati u onom o čemu sam sanjala dvije godine…mislila sam da mi nije stalo…i napravila glupost…Ovo nema smisla...to sam mu poslala…i ubrzo požalila…sad znam da je bio u pravu svaki put kad je rekao da mu kažem što me muči…a kad mi je bilo najteže, napravila sam se pametna i prekinula…falit će mi…jer i nakon svega još ga volim na neki način…iako nikad prema njemu neću osjetiti istu ljubav koju sam osjećala prije…
Možda je i bolje da nikad ne razgovaramo o tome...da ne saznam zašto se to sve uopće dogodilo, zašto je htio biti sa mnom...iako je svaki put na to moje pitanje odgovorio da mu je stalo do mene...da me voli...i sad želim znati da li je to bila laž...želim znati da mi nije stalo...da ću ga zaboravit...ali potajno želim još samo jednu priliku...da pokušamo opet...

16.11.2008. u 15:40 | Komentiraj (54) | Print | # | ^

Bezumno je...

Mrziti sve ruže
jer si se ogrebao na jedan trn...

Odustati od svojih snova
jer se jedan nije ostvario...

Izgubiti nadu u molitve
jer jedna nije uslišana...

Odustati od svojih napora
jer je jedan bio uzaludan...

Okriviti sve prijatelje
jer te jedan iznevjerio...

Ne vjerovati u ljubav
jer ti je netko bio nevjeran
ili ti nije uzvratio ljubav...

Odbaciti svaku mogućnost da budeš sretan,
jer nisi uspio u prvom pokušaju....

Nadam se da se na svom putu
ne predaješ tom bezumlju

Zapamti da se uvijek ...

Može pojaviti druga šansa

Novi prijatelj

Nova ljubav

Obnoviti snaga

Budi uporan
Traži sreću u svakom danu

Siguran put k neuspjehu je - odustati!
Često budući uspjesi dolaze preko sadašnjih promašaja – NASTAVI SE TRUDITI!


10.11.2008. u 00:07 | Komentiraj (5) | Print | # | ^

Zasjala je i ona,posljednja suza zbog tebe

...nikad više, nikad,nikad neću pustiti suzu zbog tebe, neću biti tužna, neću patiti...ne zaslužuješ da te volim, da te molim, da te čekam i tražim, da me boli zbog tebe...ja nisam sama, imam ljude koji me vole, koji znaju tko sam, koji su uz mene i kojima vjerujem...ti nisi jedan od njih, nikad im nećeš biti ni do koljena...bože, zašto sam te voljela...
Još zauzimaš veliki dio mog srca i nikad te neću zaboraviti...taj će dio smanjivati s vremenom,ali ožiljak će ostati i podsjećati me...podsjećat će me na tvoje laži, prevare i neispunjena obećanje...ipak, možda ću jednom pamtiti kako sam voljela, a zaboraviti kako sam patila...možda se sve pretvori samo u lijepa sjećanja i uspomene...možda ljubav zasjeni bol, možda osmijeh pobijedi suze...tko zna, možda...
...jer sutra je novi dan a moj život je tek počeo...

02.11.2008. u 14:28 | Komentiraj (10) | Print | # | ^

...poraz ili pobjeda...

...Još jednom smo sve završili...ne mogu reći da sam gubitnica...ali boli me, pa nisam ni pobjednica...kao neku obavezu prema svemu što je bilo, prema onoj pustoj ljubavi koju sam za tebe osjećala....dala sam ti još jednu priliku...nisam ti vjerovala...nisam se ni nadala...ipak, duboko u sebi sam očekivala bajku...ali nije uspjelo… nisi me ni povrijedio...barem ne toliko kao prvi,drugi i ne znam koji puta prije...Kad je bilo gotovo ni suze mi nisu tekle...krenula sam jecati tek iz navike i onda malo promislila...ma čemu??..za koga???...očito nismo bili jedno za drugo,a to sam kasno shvatila…svađali smo se puno...hahaha, kako sam se smijala kad sam vratila film unazad......možda te šokiralo kad sam te nazvala patetičnim i rekla da među nama odavno nema ništa....čemu tvoje isprike, one lažne suze kad si se kao prisjećao lijepih trenutaka koje smo proveli skupa...sve što ti mogu reći jest da ćeš požaliti jednom...požalit ćeš što me nema...kad ti na poruke ne budem odgovarala....

...Rijetko me uhvate trenutci nostalgije i sjete,pa pustim koju suzu, bolan uzdah pri pomislili na tvoje oči, lice, tvoj hod...rijetko zadrhtim kad se sjetim tvog zagrljaja....ali ti to nikad nećeš saznati...u tvojim očima sam sretna i hladna...

28.10.2008. u 23:04 | Komentiraj (1) | Print | # | ^

...ima dana kad se sjetim njega...

...evo jedne lijepe pjesmice...podsjetila me na mene...jer ponekad se sjetim svega,ponekad zaboravim...nekad sam smiješna sama sebi...ali danas nije taj dan...


Ponekad jednostavno zaboravim sve,

zaboravim da smo bili zajedno,

da smo se smijali i voljeli.

A onda, sasvim slučajno,lice pogled ili okret

nekog slučajnog prolaznika podsjeti me na sve.

Sjetim se naših dugih šetnji,

mirisa tvoje kose,onog zelenila pomiješanog

s smeđim tonom u tvojim očima...

Sjetim se rastanka,sjetim se...

Pa me zaboli negdje duboko u srcu i pitam se:

DA LI JE TO LJUBAV ILI SJEĆANJE?

27.10.2008. u 22:34 | Komentiraj (0) | Print | # | ^

...dobro je bit pametan,pametnije je biti dobar...


...danas sam to naućila...na praksi...od dobrih,jadnih bakica u bolnici...ako ništa i ne radimo,bar njima pravimo društvo...slušamo o njihovim životima,mladosti...gledamo ta stara tužna lica i sjaj u oćima kad govore o djeci i svojim ljubavima...nadam se da ću jednom biti poput neke od njih i svojim rijećim ostaviti vjećni trag u nekome...hvala im...na svim savjetima,željam...naućila sam...koliko je samo žene spremna ućiniti za ljude koje voli,ili ne,za muškarca,iako to ne zaslužuje...koliko voli svoju djecu,bez obzira kako se odnosili prema njima...jednostavno ih vole...još jednom,hvala...



...ima ljudi koji nam govore,ali ih mi ne slušamo,ima ljudi koji nas povrijede i ne ostavljaju traga,ali ima ljudi koji se jednostavno pojave u našem životu i ostave zauvijek trag...

27.10.2008. u 11:32 | Komentiraj (1) | Print | # | ^

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< srpanj, 2009  
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30 31    

Srpanj 2009 (1)
Lipanj 2009 (1)
Siječanj 2009 (1)
Prosinac 2008 (1)
Studeni 2008 (3)
Listopad 2008 (4)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv



da/ne

Opis bloga

Dizajn by: RizL@ i sTrUdL@


...luda,zbunjena...ponekad normalna...

Snalazim se,nismo svi savršeni...

Misli koje mi uljepšavaju dan

Ako i ne dostigneš oblake, to ne znaći da oni ne postoje...

Život je težak,ali samo ako mu se možete smijati znači da znate uživati...

Kada nekog voliš, pusti ga da ode... ako se vrati natrag, zauvijek je tvoj, ako se više nikad ne vrati, nije ti nikad ni pripadao…

Život se ne mjeri brojem udisaja koje napravimo, nego trenutcima koji nam oduzmu
dah…

:))

Htjela sam plakati,
ali suza nije bilo...
Htjela sam te zvati,
ali glas nije htio...
Htjela sam ti reći : volim te
ali rekla sam ti : idi,molim te!!!


Mogla sam...Nikada nećemo do kraja razumjeti značenje te fraze...Jer u svakom trenutku našeg života postoje stvari koje su se mogle dogoditi,a nisu... Postoje magični trenuci koji prolaze nezamijećeni i-odjednom - ruka sudbine mijenja čitav naš svijet...


Postoje porazi...Ali nitko ih ne može izbjeći...Zbog toga je bolje izgubiti nekoliko bitaka u ratu za ostvarenje svojih snova, nego biti poražen a da ni ne znaš za što se boriš...


Ja sam odabrao put egoista ili vjernika, pa obveze prema vani smatram sporednima u odnosu na one koje dugujemo vlastitoj duši." Hermann Hesse"


Moja ce volja oblikovati moju buducnost. Pala ili uspijela to nece biti nicije osim moje djelo. Ja sam sila, mogu ukloniti sve prepreke ili se mogu izgubiti u zbrci. Moj izbor, moja odgovornost, pobjeda ili poraz. Samo ja drzim kljuceve svoje sudbine.


život je prilika - iskusi je
život je ljepota - divi joj se
život je san - učini ga stvarnim
život je izazov - suoči se s njim
život je zadatak - izvršavaj ga
život je igra - igraj se
život je dragocjen - njeguj ga
život je bogatstvo - čuvaj ga
život je ljubav - uživaj je
život je tajna - pronikni je
život je obećanje - ispuni ga
život je tuga - nadiđi je
život je himna - pjevaj je
život je borba - prihvati je
život je tragedija - uhvati se u koštac s njom
život je avantura - usudi se
život je sreća - zasluži je
život je život - brani ga


Sve ono loše u nama potiče od straha,a sve dobro od ljubavi." ELENOR FARBDŽEN"

"Prijateljstvo nije velika stvar,nego milion malih stvari." ELBERT HABERT"

Linkovi

Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV

Blog.hr
Blog servis